Panona Tours » Tekstovi » Znamenitosti » Magične ruke mohačkog majstora "bušo" maski

Magične ruke mohačkog majstora "bušo" maski

Kategorija: Znamenitosti | Datum: 22.07.2014.

U jugoistočnom dijelu Baranjske županije, u Mohaču, gradu s oko 20 tisuća stanovnika, živi izrađivač, rezbar maski životinjskih oblika, tzv. buša, dobitnik više međunarodnih priznanja. Riječ je o rukotvorcu Antalu Englertu.

I izvan granica Mađarske poznat je običaj mohačkih Šokaca - povorka buša. Točan datum održavanja određuje prvi puni mjesec nakon proljetnoga suncostaja (solsticija). Spomenuta je povorka buša zapravo simbolični ispraćaj zime, običaj koji se može pronaći u svijetu legendi i kod drugih naroda, i spada u skupinu blagdana dočeka proljeća, zaštite od zla i plodnosti. Ima sličnosti s karnevalima u Riju i u Veneciji, ali i s običajima afričkih naroda.

U Mohaču se nastanak i podrijetlo tradicije vezuju za legendu o protjerivanju Turaka. Legenda – prema kojoj su Šokci starosjedioci, koji su se skrivali u močvarnom području Mohačkoga otoka, kada im je bilo dosta ropstva, odjeveni u zastrašujuće maske, naoružanu oružjem vlastite izrade (u svrhu stvaranja buke), pod velom su noći čamcima prešli preko Dunava i protjerali veliku tursku vojsku iz Mohača – vjerojatno nema povijesnih temelja. Grad je godine 1687. oslobođen od turske vladavine, a masovno doseljavanje Šokaca započelo je tek desetak godina nakon toga. Vjerojatno su Šokci podrijetlom s Balkana iz svoje domovine donijeli sa sobom ovaj običaj, koji je nakon toga u Mohaču ponešto izmijenjen i dobio današnju formu.

Maska od vrbovog drveta

Odjeća buša oduvijek je bila ista kao današnja nošnja: kratka bunda s krznenom stranom okrenutom prema van, hlače ispunjene slamom, na koje su navukli šarene čarape ispletene od vune, a na nogama su nosili opanke. Bunda je oko struka bila povezana ili pojasom ili užetom za goveda, a na njega su okačili zvonce za krave. U rukama su držali neizostavnu klepetušu. Međutim, najbitnije je ono svojstveno za buše: maska izrezbarena od vrbovog drveta, tradicionalno obojena životinjskom krvlju.

Maskirane buše prate jankeli, koji po tradiciji ne puštaju da im se približi ulična publika, posebice djeca. Nekoć su djecu posipali brašnom i pepelom, a sada samo krpama, piljevinom ili rižom. Sukladno tradiciji, u vrtlogu povorke buša mogu se vidjeti i žene lica prekrivenih velovima, muškarci odjeveni u svadbene nošnje i likovi s karnevalskim maskama. Prema tradiciji, nekada je cilj skupine buša koje vrte klepetuše i zvone zvonima bio da obilazeći kuće izraze svoje dobre želje i da dobiju poklone u jelu i piću.

Tajne rezbarenja “bušo” maski

Antal Englert, rođen u Mohaču, već je u ranom djetinjstvu došao u bliski kontakt s narodnom umjetnošću i s tajnama rezbarenja “bušo” maskama. U njegovom radu i svakodnevnici značajnu ulogu imaju pučka tradicija, pučka umjetnost, pučki običaji, šokačka tradicija i svijet legendi koji se uz sve to vezuje. Na njegove nazore, viđenja i svijet formi veliki utjecaj ima pučka kultura, koju njeguje. Sa svojim je maskama vlastite izrade često pozivan kako na domaće, tako i na međunarodne izložbe.

Na izložbi “Tajne oružara” održanoj u Muzeju vojne povijesti u Budimpešti izrađivač maski dobio oružarski certifikat kao znak zahvalnosti za psihološku snagu njegovih maski, ali i kao priznanje za svoj rad. Njegove su maske poznate širom svijeta. U Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Sloveniji, Belgiji, Japanu, Americi, Australiji, Nizozemskoj muzeji i izložbe u svojim zbirkama čuvaju izrezbarene i preparirane njegove maske buša. U parizu je predstavljao mađarsko rukotvorstvo na nizu događanja pod nazivom Magy-Art. Majstori za izrađivanje maski redovito ga pozivaju na svoje susrete u talijanskom gradu Tarcento. U svojoj radionici organizira demonstracije rezbarenja maski, time prikazujući i promičući ovu umjetnost, postupak izrade, šokačke pučke običaje i tradiciju buša i bušara.

Starim biciklima vraća sjaj

Hobi Englert Antala nije samo rezbarenje maski, on voli i biciklizam. Osnivanje prvog obrta za iznajmljivanje rabljenih bicikala vezuje se za njegovo ime. Prije je iz praktičnih razloga, a sada već i iz strasti skuplja stare, islužene bicikle. Kao obrtnik rano je svladao tajne obrade metala, restauracije, pa stoga antikvitete koje nabavlja vlastoručno i obnavlja i čini ih jedinstvenima. Njegova se zbirka trenutačno sastoji od oko pedeset komada, koje uglavnom stavlja na raspolaganje prenoćištima. Od njegovih bicikala je u 2014. deset komada odabrano za izložbu na svjetskom susretu Međunarodne udruge rabljenih bicikla (IVCA), koji je održan u Mađarskoj. Njegovi se bicikli mogu unajmiti, svima je dostupno iskušati i doživjeti taj ugođaj koji evocira neka davna vremena i sve što je vezano uz to. U slučaju potrebe, uz bicikle organizira i vodiča ture.

Zahvaljujući svom položaju i blizini granice s Hrvatskom, Mohač pruža izvanredne mogućnosti i staze za biciklističke ture za ljubitelje biciklističkog sporta. Biciklistička staza Tri rijeke povezuje rijeke Muru, Dravu i Dunav. Staza počinje u Austriji, dotičući Sloveniju prolazi u Hrvatsku, a u Mađarsku ulazi kod grada Mohača. Tu se vozači mogu priključiti na podunavsku dionicu EuroVelo. Ova je biciklistička staza izgrađena u najljepšem prirodnom okruženju Južnog Zadunavlja, a po njoj od Mohača do Barča ljubitelji biciklizma mogu izvoziti dionicu dugu gotovo 120 km.

Mohač pruža izuzetne programe za sve uzraste. Treba samo doći, voziti se biciklom po regiji i usput upoznati bogatstvo lokalne tradicije!

Adresa: 7700 Mohács, Kígyó u. 7/A

Tel.: +3670/701-4538

web: www.englertantal.hu